Uz ovih 6 faktora neuspjeh u korištenju laboratorijskih testova je zagarantovan

Ono što ste pomislili pomnožite sa 5, i vjerovatno ste blizu.

U jednom od naših prethodnih postova smo rekli da je obavljanje nepotrebnih i pogrešnih testova glavni problem s kojim se laboratorije suočavaju.

Istina je, doktori drže “palicu za naručivanje” i najveća odgovornost je na njihovim leđima. To nikako ne znači da su upravo oni isključivi krivci za ovu malignu pojavu zdravstva.

Obavljanje nepotrebnih laboratorijskih testova je uzrokovano brojnim faktorima, a ja ću u nastavku posta spomenuti one najvažnije.

1. Medicinsko (ne)obrazovanje

Ko god radi u laboratoriju razumije ovo. Doktori često imaju čudne paterne za naručivanje.

Enigma ovog fenomena tek treba da bude u potpunosti razotkrivena, ali već imamo podatke koji će nam olakšati promišljanje.

Iako doktori provedu mnogo vremena naručivajući testove, provedu iznenađujuće malo vremena učeći kako će naručivati i interpretirati iste.

• Samo 9% medicinskih fakulteta ima specifično definisan “kurs” za laboratorijsku dijagnostiku
• Na medicinskim fakultetima se prosječno 10 sati uči naručivanje i interpretacija lab testova
• Na nekim fakultetima to je manje od 5 sati

Dakle, doktori u hodu uče naručivati od ljudi koji su također učili u hodu prije 30 godina. Jasno vam je, nije baš formula za uspjeh.

2. Mnogo papira = Mnogo grešaka

Kada smo implementirali naš WizardLab (laboratoijski informacioni sistem) u jednoj velikoj univerzitetskoj bolnici, odmah prvi dan smo dobili “vrući poziv” od voditelja laboratorije.

Foto: ilustracija

“Kako je moguće da je jedan pacijent uradio istu analizu 4 puta danas?”

Čak smo i mi na prvu pomislili da je greška u sistemu, ali nakon provjere se ispostavilo se da se to zaista dogodilo. Čovjek je hodao od jednog do drugog specijaliste i darežljivo davao krv za testiranje vjerujući da je to sasvim normalno.

Priznajem da je ovo specifičan slučaj, ali ovakve i slične stvari promaknu kada je laboratorija “na papiru”.

Osim ovakvih ekstremnih slučajeva, postoje i greške koje se često događaju kada laboratorija nije informatizovana.

• Kada uzorci nisu označeni bar kodom, češće dolazi do zamjene uzorka, što ima za rezultat dodjeljivanje rezultata pogrešnoj osobi (posljedice su jasne)
• Kašnjenje nalaza i nemogućnost elektronskog pristupa od strane doktora uzrokuje dupla testiranja

3. Odbrana, Odbrana

Već smo ustanovili da postoji velika rupa između onoga šta doktori znaju i koliko bi trebali znati kada je u pitanju naručivanje laboratorijskih testova, ali postoje i ostali faktori koji “pritišću” navike doktora.

Joseph E. Hardison sa Emory University School of Medicine je davne 1979. napisao sjajan članak na The New England Journal of Medicine o tome šta utječe na naručivanje ljekara.

Tada je govorio o izgovorima koje doktori koriste pri naručivanju. Iako je od tada prošlo preko 35 godina, neki od ovih izgovora su danas relevantniji nego tada:

• Izgovor “upast ću u probleme ako ne naručim” – javlja se u situacijama kada studenti ili mladi doktori stahuju “kako će njihov nadređeni doktor reagovati ako ne naruče AFT za svakog pacijenta”
• Izgovor “spreman za pecanje” – tj. nemam pojma šta je sa pacijentom, ali ako naručim laboratorijske testove možda se nešto pojavi (u slučajevima kada onaj koji naručuje ne zna šta traži, to što će naći obično vodi na krivi trag)
• Izgovor “tužba” – to su situacije u kojima doktori naručuju nalaze da bi se mogli zaštiti od potencijalne tužbe, a ne nužno zbog dobrobiti pacijenta

Iz navedenih izgovora se jasno može vidjeti da naručivanje često nije inicirano kliničkim indikacijama i važećim protokolima, ponekad je više posljedica straha, odbrana od nekoga ili nečega.

4. Sve odjednom

Jedan od glavnih uzroka prekomjernog korištenja je nepravilno grupisanje testova. Uradite 10 testova kada trebate jedan, uradite 500 testova kada trebate 10, i sve to prođe sa popularnom mantrom: “što više, to bolje.”

Primjeri ovakvih paketa i ogromnih panela su svuda oko nas, od “wellness” testova, do testova koji otkrivaju rizik od srčanih bolesti.

Čisti primjer ovakvog grupisanja testova su testovi na alergije. Ako ste se pitali kako je moguće da je svako dijete alergično na nešto, onda imamo odgovor za vas.

Iako se većina alergija (na hranu i inhalacijske) može otkriti sa 10-tak alergena, u 50% slučajeva se naručuju obrade koje sadrže preko 20 alergena, ne tako rijetko i one koje sadrže preko 400 alergena.

Raspon alergena po testiranju

Budimo realni, zdravlje nije crno-bijelo i često postoji preklapanje između bolesti i zdravlja. Ako radite “preširoka” testiranja, teško ćete zaobići da budete lažno pozitivni na neki od testova.

5. Svi mogu naručivati

U zavisnosti od državnih zakona, različiti subjekti mogu naručivati laboratorijske testove. U nekim državama pacijenti imaju mogućnost da sami za sebe biraju i određuju testove.

Ne kažem da je nemoguće da pacijenti nauče kako mogu naručiti odgovarajući test. Na “Google-u” se može naći, i naučiti gotovo sve ako imate vremena i želje.

No, u većini situacija pacijenti neće biti vođeni algoritmom za naručivanje i protokolom koji su naučili, nego reklamom koju su vidjeli na televiziji ili “Facebook-u.”

Čak iako nemaju pravo na samostalno naručivanje, oni će vršiti pritisak na svog doktora da “pritisne dugme” za njih.

Nisu samo pacijenti ti koji mogu naručivati, gotovo svi su kadri, čini mi se. Medicinske sestre, farmaceuti, svi osim ljudi koji rade u laboratoriju 🙂

6. “Šta me briga” Lab

Pogrešno naručivanje i greške u interpretaciji spadaju među 3 “laboratorijske” greške koje imaju najnegativniji utjecaj na pacijente.

Znate li zašto?

Doktori ne mogu nositi ove zadatke sami. Kao što smo prethodno spomenuli u tekstu. Jedini način da se ovaj problem riješi je da se ljudi iz laba na neki način uključe u faze naručivanja i interpretacije.

Neki su to prepoznali, i pokušavaju unutar svojih okvira djelovati onoliko koliko je to moguće. Druge uopće ne zanima kakav utjecaj rezultati na njihovom nalazu imaju na zdravlje pacijenta, i ja ih zovem “šta me briga” laboratorije.

Ovo su dvije najčešće vrste “šta me briga” laboratorija:

1. Privatni laboratoriji koji posmatraju svoju ulogu strogo tržišno, i ne zanima ih vrijednost nego količina.
2. Bolnički laboratoriji koji ne žele razmišljati izvan tradicionalnog laboratorija = fabrika pristupa.

Zaključak

Uvriježeno je mišljenje da su isključivo doktori krivi za greške koje nastaju pri naručivanju testova i interpretaciji nalaza, ali to je daleko od istine.

Svi sudionici u lancu djelovanja imaju svoj udio u ovom problemu, od pacijenata koji vrše pritisak, do ljudi iz laba koji ne žele “izaći iz podruma”.

Gledajući ovih 6 faktora jasno se mogu prepoznati oni na koje je moguće utjecati.

U idućim postovima ćemo govoriti o tome kako laboratorijski lideri, uz odgovarajuću tehnološku podršku, mogu ostvariti odličnu saradnju sa kolegama na kliničkim odjelima, i tako utjecati na bolje naručivanje testova.